December 15, 2020

Lidl me vodio u Njemačku!

Prije nekoliko dana bila sam na savršenom kratkom putovanju u Njemačku. Vodio me Lidl. E ljudi, Lidl! Vodio je mene, najobičniju mamu koja u slobodno vrijeme (kojeg je sve manje) bloga i dijeli s vama dogodovštine iz svog života.

Kad sam vidjela pozivnicu u svom inboxu, počela sam skakati od sreće po stanu jer je to značilo pakiranje kofera i odlazak u nepoznato, s nekim starim/novim ljudima, ali i ono najbitnije – učenje nečeg novog i baratanje nekim novim informacijama.

Imala sam tu čast da sam se našla na Lidlovoj press listi i da su baš mene izabrali da prema vama proširim nova saznanja. Put nas je odveo u institut Hohenstein, gdje se testira kvaliteta materijala za Lidlove tekstile. 

Ne znam koliko čitate etikete i vodite računa o odjeći koju nosite, no ja sam tek sad shvatila koliko je to bitno. Svi oni mali sitni piktogrami pružaju pregršt informacija do kojih se dolazi zaista temeljitim i teškim radom. Vjerujem da je većina vas koji čita ovaj tekst već nekad kupila koji komad odjeće u Lidlu, bila to Lupilu robna marka za djecu, Esmara ili pak Crivit. Sve tekstilne robne marke prolaze nevjerojatna testiranja koja sam imala prilike vidjeti iz prve ruke.

Kad smo došli u Institut, prvi dojam je bio „wow, ovdje je sve tako mirno, čisto i ugodno“. I zaista je. Institut je kompleks od nekoliko zgrada u kojima se odvijaju procesi istraživanja i testiranja, a okoliš je uređen savršeno – cvijeće, klupice i puno zelenila. Djelatnici imaju kantinu s velikim izborom jela, po hodnicima i uredima imaju košare sa svježim voćem i atmosfera je tako nekako mirna. Baš sam komentirala svojim suputnicima kako je sve tako mirno i ugodno, da u toj atmosferi nema uopće stresa i da ti ljudi u takvom okruženju vrlo vjerojatno ne čine pogreške. Sve u svemu, prvi dojam bio je fantastičan.

A onda smo ušli u dvoranu u kojoj su nam u nekoliko riječi predstavili certifikate koje nosi Lidlov tekstil. Ta roba prolazi jako puno koraka prije dolaska na tržište, tako da možete biti sigurni da kad dođe u vaše ruke, dobili ste zaista najsigurniji i najkvalitetniji primjerak.

Kod organskih materijala bitno je da je svaki korak u procesu, od npr. sadnje sjemena pamuka do proizvodnje pamučne majice, u skladu s filozofijom organske proizvodnje. Hohenstein ne može nadgledati cijeli proces, no testiranjem tkanina može uvidjeti je li bilo odstupanja u procesu i na temelju toga vratiti proizvođaču tkaninu koja ne zadovoljava rezultatima. 

Institut Hohenstein ima odjel koji se bavi istraživanjem tržišta vezano za veličine i mjere odjeće. Svakodnevno kroz njihove prostorije dolaze ljudi različitih konstitucija koji prolaze mjerenja, skeniranja, isprobavanja odjeće, kako bi se kreirala optimalna veličina za svaki oblik tijela. Uzima se prosjek koji, pogađate, odgovara većini ljudi. Odjeća se popravlja do krajnjih finesa i tek kad se potvrdi da odgovara svim tipovima tijela u određenoj veličini, može se pustiti na tržište.

Ušla sam u kupolu koja broji više od 35 kamera koje u isto vrijeme okinu fotografije iz svih kuteva. Sve te fotografije „spajaju“ se u jednu kako bi se dobile najtočnije mjere.

Zatim se prolaze razna testiranja vezana za kvalitetu tkanine. Imaju strojeve koji razvlače tkaninu kako bi testirali njihovu izdrživost, zatim strojeve koji imitiraju „habanje“ tkanine. Ukoliko se tkanina pri određenoj jačini i brzini trljanja previše troši, pada na testiranju.

Kod dječje odjeće, osim što se brine o kvaliteti i čistoći pamuka, provjeravaju se i najmanji detalji kao npr. drukeri na baby bodyjima. 

Imaju male aparate kojima testiraju čvrstoću drukera i to je takva silina u pitanju, da nema šanse da druker otpadne i da ga dijete recimo nađe i unese u usta. Tek tada kad sam vidjela kako to testiraju, sinulo mi je da mi zaista nikad nije otpao druker s bodyja koje sam kupila u Lidlu.

Outdoor odjeća prolazi primjerice testiranja na otpornost protiv vode ili sunca. U laboratoriju se u bočicama „kuhaju“ razne tekućine s različitim pH kako bi se tkanina izložila tim tekućinama i uvidjela njihova otpornost. Također i vodonepropusnost. Postoje propisani standardi kod propuštanja tekućine, te također ukoliko ne zadovolje kriterijima, tkanine padaju na testu.

Ono što je meni bilo najzanimljivije otkriće jest da testiraju čak i tekstile za posteljinu. Imaju lutku koja imitira ljudsku kožu i znojenje. Lutka je pokrivena poplunom koji na sebi ima posteljinu namijenjenu prodaji, te se čak testira koliko ta tkanina „diše“ te koliko se ljudi znoje pod njom. To mi je bilo mindblowing.

Na kraju svih testiranja, ide se u praonicu. Ovo mi je također bio jako zanimljiv dio koji me zapravo osvijestio da puno više obraćam pozornost na etikete i pravila održavanja tekstila. Moram priznati da sam do sada odjeću prala stihijski, kako mi je pasalo zbog mjesta u vešmašini. 🙂 Tipa, “ma nema veze, ovo mi treba sutra, nemam dovoljno robe koja ide na 40°C da bih napunila mašinu, pa ću to šiknuti u mašinu s ovim koje perem na 60°C”. I onda se žalim kad mi odjeća brzo propadne ili postane izlizana.

U praonici (sigurna sam da postoji neki službeniji naziv ovog odjela, no zovimo je sada ovako) se već gotova tkanina koja je prošla prethodna testiranja, podliježe raznim iskušenjima koja mora proći da bi zadržala što duže ovu boju, oblik i kvalitetu. Namjerno stvaraju mrlje na odjeći te onda peru na različitim temperaturama, suše u sušilici, isprobavaju razne deterdžente i omekšivače te se na taj način dolazi do najoptimalnijih uvjeta za održavanje tkanina kako bi se očuvala njihova kvaliteta. Kad smo vidjeli uzorke robe koja je bila održavana na ispravan način i ona kod koje se malo zaobišlo sugestije, nismo mogli vjerovati kako možemo robu očuvati.

Neću više puno duljiti, samo vam želim reći da idući put kad odete u Lidl, nasmiješite se kad vidite Hoheinstein logotip na odjeći te budite sigurni da ste dobro odabrali ako je stavite u svoju košaricu. 🙂 

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja, uvijek sam dostupna u komentarima ili u inbox. 

Pusa, 
Petra

SHARE:
KARIJERA, PUTOVANJA 0 Replies to “Lidl me vodio u Njemačku!”