December 15, 2020

Ništa mi nije teško za svoju djecu? Laž.

Znam da znate za ovu rečenicu, vjerojatno kad pričate prijateljicama, kolegicama, poznanicama netom nakon što dobijete dijete i spoznate tu najveću ljubav svih vremena…nekako je spontano ubacite i kažete: ‘ma za njih mi nikad ništa nije teško, vidjet ćeš kad rodiš’.

Je li to zaista tako? Iz prve ruke vam kažem da nije. I dok je ta rečenica samo općeprihvaćena ugodna floskula koju je svaki roditelj barem jednom rekao, ona zaista nekako olakša pri strahovima i nedoumicama koje imamo o roditeljstvu. Pogotovo ako je čujemo kad smo prvi put trudne. Kad čuješ o toj ljubavi i o tome kako ti ništa nije teško za to malo bićence, jedva čekaš roditi i hodati po tim oblacima sreće.

E pa, ja ću sad prerezati taj bullshit i reći kakvo je zaista pravo stanje stvari. I pritom ne želim preplašiti buduće mame, kako mi neki znaju napisati, već ja osobno (a nadam se i drugi) cijenim iskrenost i volim znati na čemu sam: u poslu, u ljubavi pa i u majčinstvu. Bolje se pripremiti i znati što te čeka, nego naći se u vatrenoj stihiji i čupati se van kako umiješ (sad pretjerujem zbog dramatike, ali kužimo se).

Da, teško je buditi se milijun puta noću u početku i mrtva umorna hraniti i nunati bebu. Ali preživiš.

Da, teško je dojiti dok bradavice pucaju, a bol od ragada osjetiš u petama kad beba povuče mlijeko. Ali to prođe i postane bolje.

Da, teško je samo odjednom ostati zakinuta za svoj stari život.

Teško je (psihički) biti sama doma s djetetom po cijele dane.

Teško je izdržavati dan nakon poroda i eventualnih rezova/šivanja

Teško je nositi se s tantrumima

Teško je po cijele dane biti pogrbljen dok dijete prohodava

Teško je biti superbrza i superpožrtvovna mama dok imaš virozu i ne znaš kako se držiš na nogama. Ali nema tko umjesto tebe.

Teško je ponekad u 20 sati, satrana od posla, peći palačinke toddleru koji ih je vidio na TV-u minutu prije. Pa mu lažeš da nema brašna i daš mu pahuljice jer ti kronično treba san.

Teško je održavati brak uz prinovu. A mama i tata bi trebali biti smireni i puni ljubavi prema bebi. Čak i kada se prepiru tko je umorniji i čiji je red na uspavljivanje.

Teško je jako puno stvari. Ponekad mi je teško loptati se s djetetom u parku pa ga molim da guramo loptu u stanu ili ga molim da gađa u točku iznad moje glave dok ja sjedim na kauču. Samo da fizički mirujem jer ne mogu više.

Ponekad mi je teško otići u dućan kad me dijete traži lizalicu jer to znači da ih oboje moram oblačiti i pakirati za van.

Shvatile ste poantu. Osobno sam mišljenja da ne postoje mame kod kojih je sve savršeno i koje uživaju u svakom trenutku majčinstva. Ako mislite da postoji takva, vjerujte da laže. Prisjetimo se samo Bree Van de Kamp i Očajnih kućanica. Uvijek sređena, nasmiješena, puna ljubavi, kuća joj se blista, tijelo joj je zategnuto, u kuhinji joj nema ravne. Ali poskrivećki cuga jer je pukla pod pritiskom.

I zato nije sramota priznati da vam je ponekad zaista teško nešto napraviti za svoje dijete. To ne znači da ga ne volite. Ili da ste loša majka. To samo znači da ste čovjek od krvi i mesa, pokojeg istrošenog živca kojem kronično treba malo odmora, vremena za sebe, punjenja baterija.

I dalje smo majke pune ljubavi, treniramo strpljenje i samokontrolu, radimo na sebi kako bismo odgajale male ljude. Pretežak je to posao, žene moje drage.

Naravno da svoju djecu volimo najviše na svijetu, to je najveća istina od svega. Ali da nam nikad ništa nije teško? To je ipak laž, morate priznati. 😉  

SHARE:
OBITELJ & ODGOJ 0 Replies to “Ništa mi nije teško za svoju djecu? Laž.”