December 15, 2020

Kako zapravo izgleda carski rez?

Zdraaaavo mame, tate i budući roditelji! 

Ležim u bolničkom krevetu nakon carskog reza, moja beba spava, a što ću ja nego tipkati. 

Vjerojatno među vama ima netko tko je prošao carski rez ili netko koga to tek čeka, pa ću rado podijeliti svoje iskustvo kako bih nekoga od vas ohrabrila ili smirila. 

Bit ću iskrena, bojala sam se. Ne toliko samog carskog reza i oporavka (znala sam što me čeka), već te pripreme, iščekivanja i onog dolaska na stol. Vjerujte mi na riječ, ta neizvjesnost je zapravo najgora. 

Moj prvi porod carskim rezom je bio u općoj anesteziji i ne sjećam se ničega, pa ću sada, dok su sjećanja još friška, napisati kako zapravo sve to izgleda. 

Kao prvo, zaprime vas u bolnicu. Negdje je to dan ranije, negdje isti dan, ovisi od bolnice. Mene su naručili u 6.30 ujutro na Sv. Duh, s time da dan ranije nisam ništa smjela pojesti poslije 20 h. Prije spavanja sam popila pola tablete protiv mučnine (da mi ne pozli od anestezije), a drugu polovicu ujutro prije odlaska u bolnicu. 

Kad sam stigla, lagano je krenula panika, no svi su bili opušteni i govorili mi da je to zaista rutina i nema potrebe za strahom. 

Odradila sam ctg, nakon čega je na red došla klizma, a zatim tuširanje i onda čekanje da dođu po mene. 

Čekanje je najgori dio.

Kad sam stigla u salu, zamole da se skinete i sjednete na stol, s prednje strane su me prekrili bolničkom spavaćicom, a onda je na red došla spinalna anestezija. Ona se izvodi u sjedećem položaju, ramena je potrebno malo pogrbiti. Peru se leđa, a zatim ide ubod. Sam ubod ne boli, malo zapecka i to je sve! Nakon nekoliko sekundi tijelom krene toplina, moguća je mala mučnina koja prođe za 2-3 sekunde. Također je moguće da vas uhvati neka vrućina i oblije znoj, ali to je također normalno. 

Ubrzo noge postaju sve teže i ‘drvene’, a anesteziolog testira stupanj anestezije. Mislim da nekom krpicom natopljenom alkoholom briše određene dijelove tijela, a ja sam morala govoriti osjećam li hladno ili toplo (hladno bi trebalo biti na mjestima gdje ne djeluje anestezija). 

Kada su ustanovili da je stupanj anestezije zadovoljavajuć, rekli su da ćemo ubrzo krenuti i počeli su s prekrivanjem mog tijela. Prije toga su umetnuli kateter za urin (ne osjetite ništa). Obzirom da noge nisam osjećala, ne znam točno jesu li samo umotane u plahtu ili ide i remen preko njih, vjerojatno ide. Lijeva ruka je uz tijelo, fiksirana plahtom i na njoj je tlakomjer i mjerač pulsa, a desna ruka je podmetnuta pored stola i na nju je spojena infuzija. 

Ispred lica su navukli plahtu kako ne bih vidjela što se događa. U jednom trenutku doktor je rekao da se može krenuti, a ja pretpostavljam da je to kodna šifra za ‘dodajte mi skalpel’, riječi kojih sam se najviše bojala. No, obzirom da ih nisam čula, mislila sam da još uvijek samo nešto ‘čeprkaju’, no u roku dvije minute, moja beba je već bila vani! Gledala me ravno u oči i derala se na mene da koji se klinac to događa i kakve su to gluposti već u prvom danu njena života. 🤣

U svakom slučaju, nema apsolutno nikakve boli! Niti u jednom trenutku nisam osjetila bol, osjećaj nije čak niti neugodan, kao da prstima dodiruju trbuh i nešto se igraju. Šivanje slijedi odmah čim izvade bebu i to također nisam osjetila. Najgori je zapravo bio trenutak kad je stažistica zamalo pala u nesvijest jer je to bio prvi carski rez kojem je prisustvovala, tek sam tada zapravo pomislila da to s druge strane plahte ne izgleda uopće lijepo. Na Google images se još uvijek nisam odvažila otići, niti budem. 

No, da se vratim malo nazad. Dok mamu šivaju, beba odlazi na testiranje i brisanje, i zatim dođu obavijestiti koliko je teška i dugačka te izvijeste o Apgaru. Beba odlazi kod sestara na brigu, a mama na intenzivnu njegu dok se malo ne pribere. 

Nakon nekog vremena donijeli su mi moju malu debeljucu, veliku spavalicu i papalicu, a tek sam je tad prvi put uspjela proučiti kako izgleda jer u onih nekoliko sekundi u sali nisam znala bih li se fokusirala na to malo tijelo, nogice, lice ili kosicu… 

Muž je cijelo vrijeme bio ispred sale i čekao, njemu su dijete pokazali kad su je malo uredili, baš da ne bude sva zamusana za prvi dejt s tatom. 💗

Ja sam rodila u 10.40 h, nakon par sati sam imala u potpunosti osjet u nogama, jedino su me malo grčevi lovili. Kako popušta spinalna anestezija, tako se i javlja bol, no sestre su divne i ne žele da se patim pa zaista stalno nude tablete protiv bolova (kompatibilne s dojenjem). 

Iduće jutro su mi maknuli infuziju i urinarni kateter (vađenje je malčice neugodno, ali traje milisekundu) i stala sam na noge. Bol u trbuhu se pojačala, osjećaj je neugodan, neću lagati, neki kažu da imaju osjećaj da će im se trbuh raspasti. No neće, ostat će čitav. Noge u prvi mah kao da su malo kasnile u odnosu na poslanu naredbu i dane impulse, no kroz par sekundi i to je došlo na svoje, tako da nema mjesta brizi. Kad nema više infuzije i kad ustanete na noge, sele vas s intenzivne na odjel. 

Danas sam treći dan u bolnici, ranu još drže suhom i nisu je previli i zapravo mi najgore od svega pada što se ne mogu istuširati. I hrana bi mogla biti malo ukusnija, no obzirom na glad, zadovoljavajuća je. 😉

Eto, malo sam odužila, no iskreno se nadam da sam nekome pomogla svojim iskustvom da se riješi straha, ako zna da ga to čeka. A ako vas i ne čeka carski rez, hvala što ste pročitali i što ćete možda jednu trudnicu utješiti ovim mojim napisanim tekstom. 

Pusa od Lote i mene iz bolničkog kreveta! 😘

SHARE:
OBITELJ & ODGOJ, ZDRAVLJE 0 Replies to “Kako zapravo izgleda carski rez?”