December 15, 2020

Gej je okej. Razlike su okej.

Danas ujutro vozila sam djecu u vrtić. Slušala sam Otvoreni radio iz kojeg je treštao Bruno Mars, a ja sam pjevala (ok derala se) iz sveg glasa u autu dok su djeca iza mlatarala glavama i pljeskala jer je mama odlične volje.

Iskipala sam ih iz auta u vrtić, vraćala se doma i taman kad sam trebala ući nazad u garažu, na radiju su pustili poruku jednog mladića koju sam silno željela čuti do kraja. Čim uđem u garažu gubi mi se signal pa sam ostala vani ispred ulaza, upalila sva četiri žmigavca i odslušala poruku do kraja.

Momak, simpatično zvuči, onako normalan, znate kad u glasu nema nikakve natruhe samodopadnosti, arogancije, agresivnosti…priča kako je gej i kako mu je jedina želja da sa svojom polovicom prošeće zagrebačkim Adventom. Roditelji im se bune na vezu, a on se našao pred zidom i ne zna što će dalje. Čuješ mu tugu u glasu.

Imala sam poriv nazvati Otvoreni i reći mu da će biti sve okej, sve će sjesti na mjesto, samo neka bude ustrajan i stoji iza svojih odluka i emocija. Kad ono, zvali su već neki drugi ljudi.
Ivana Mišerić je pustila one divne, krasne poruke podrške i ne mogu vam opisati koji ponos me je prožeo, zaista svijet ide na bolje, dobri smo, uvažavamo razlike! A onda – hladan tuš. Ivana je nastavila potpuno drugačijim tonom: “ostale poruke nažalost ne mogu pustiti u eter, jer su odvratne. Jer ste rekli da ga treba ubiti, da treba nestati s lica zemlje…“. Žena se rasplakala u eteru, a ja sam, zajedno s njom, ridala u autu od tuge.

Zašto to radimo? Ne, ne, zašto to radiTE? Ja to ne radim. Ja ne diskriminiram, ne vrijeđam, ne želim nikome zlo. Imam tu čast da oko sebe imam ljude otvorenog uma, pozitivne. Neke sam sama odabrala da mi budu prijatelji, neki su mene našli i jako mi je drago da se tako dogodilo. Često znam u nekim malo zatvorenijim društvima reći svoje stavove. Nije me strah reći da mislim da bi gay populacija trebala moći udomiti dijete.

Mislite li zaista da je jedno dijete briga što mu skrbnici rade u svojoj spavaćoj sobi? Mislite li da bi radije blagdane dočekalo zatvoreno u svojoj sobi, s pogledom na tmurnu zimsku ulicu, u hladnom domu u kojem im fali najosnovnije za život? Pa majku mu više, vodite li vi ljubav pred svojom djecom ili pričekate dok djeca zaspu i dok ulovite malo vremena nasamo? Vjerujte mi, to što je netko gay ne znači da skaču jedan po drugome pred dječjim očima. Maknite te slike iz glave. Umjesto toga, zamislite onu djecu koja čame sama, bez igdje ikoga i koja bi dala sve da ih netko prigrli i da u nečijoj toplini provedu najosjetljivije godine života.

Pustite druge da žive. Učite svoju djecu da svi vrijedimo isto , bez obzira na rasu, spolnu orijentaciju ili vjeru. Uvažavaj, ne vrijeđaj. Ako ne misliš ništa pozitivno, šuti. Nisu oni naša nesposobna Vlada protiv koje se treba pobuniti i koja direktno utječe na tvoju kvalitetu života. Gej je možda tvoj doktor koji ti liječi išijas. Gej je možda djevojka koja ti svako jutro u kafiću skuha najfiniju kavu. Možda je to teta u vrtiću koja ti odgaja dijete dok radiš. Pokaži poštovanje. Ne utječu, ni na koji način, na tvoj život. Ne diraju u tebe, nemoj ni ti u njih. Imam sreću da su baš moji roditelji – moji. Oni koji mi nikada svojim primjerom nisu pokazali da nekoga treba mrziti, baš suprotno. Oni koji nikada nisu imali ružan komentar na bilo koga tko je “drukčiji” od nas.

Već sam jednom pisala da je moja obitelj takozvano “bratstvo i jedinstvo”. Neću pisati koje sve vjeroispovijesti, narodnosti i rase imam u obitelji jer je to nebitno. Ali znate što najviše mrzim? Kad mi kažu: ma lako je tebi tako misliti kad nemaš nikog takvog pored sebe. Imam. Imala sam. Na poslu, u raznim društvima. U obitelji. Doma imam muža koji je drugačije rase.

I znate što? Mene su diskriminirali zbog toga što je on tamniji od mene, a kad sam se prvi put susrela s time, plakala sam jer nisam mogla ni zamisliti što je on sve prolazio u najosjetljivijim godinama života. Sjećam se perioda dok smo tek prohodali. Dočekala sam ga na Autobusnom kolodvoru, poljubila ga kad je izašao iz busa, da bi neki kreten hraćnuo na mene i rekao “Šta je kurvo, bijeli kurac ti nije dovoljno dobar?” Moj današnji muž to nije vidio i čuo jer je išao po torbe u spremnik busa, a kad sam mu rekla što se dogodilo, samo je rekao “pusti ga”.

Ne, ne treba vas pustiti. Odvratni ste. Malodušni ste, zli ste, iskompleksirani i svoje nezadovoljstvo iskaljujete na drugima koji to nisu zaslužili. Za početak, obrazujte se, poradite na tome da otvorite vidike, a ako već ne možete, onda barem svoj jezik držite za zubima i ne približavajte prste tipkovnicama. I ne, to što radite nije pravo na mišljenje. To je diskrimnacija i zaslužuje reakciju odgovornog državnog tijela, u najmanju ruku da vas prijave. Pa da bar šutite ako već nećete promijeniti mišljenje. 

Sad mi se više ne plače, sad sam ljuta kao pas. Dvadesetiprvo stoljeće, a mi se jebemo s budalama koji su zaglavili u kamenom dobu.
Ali u meni i dalje tinja nada. Zato što znam da vani ima divnih ljudi i zato što znam da će svojoj djeci prenijeti prave vrijednosti. Ja prva. Moj muž. Naši roditelji. Moja najbolja prijateljica. Naši kumovi. Moja frizerka, naša teta u vrtiću. Hvala vam što vraćate vjeru u ljude.
 
I hvala Otvorenom što nije pustio poruke mržnje, već širi ljubav i pozitivu. 

SHARE:
KULTURA & ZABAVA, LJUBAV & SEX, OBITELJ & ODGOJ 0 Replies to “Gej je okej. Razlike su okej.”