December 15, 2020

Djeca i blagdanska čarolija

Od najranijih dana volim prosinac. Uvijek je sniježilo, stizali su blagdani, šuljao se moj rođendan…

Sjećam se kao dijete, jedva bih dočekala da sv. Nikola ostavi poklon. Znala sam satima biti budna i noću čekati tog misterioznog čovjeka da mi ostavi poklon. I Krampusa da ostavi šibu, jer – znala sam biti vragolanka. Bila sam nestrpljiva i uzbuđena, a zatim bih nakon silnog čekanja klonula od umora i zaspala. Ujutro bih bila tužna jer ga (opet) nisam uspjela dočekati, ali bih veselo potrčala prema prozoru i pogledala što mi je ostavio. Moja mama je uvijek znala odabrati lijep poklon, i to su uvijek bile neke male sitnice – lak za kosu sa šljokicama, špangice, čarapice, labelo, slatkiši… Sjećam se da sam jedva čekala da odem u školu i da s prijateljima iz razreda prokomentiram što nam je donio sveti Nikola. I da međusobno podijelimo slatkiše na odmoru. Da, imali smo 7 godina i dalje vjerovali u njega, kao i u Djeda Božićnjaka. 


Prije par dana sam kliknula neki tekst na netu i vidjela raspravu o tome treba li djeci odmah u startu reći istinu o (ne)postojanju sv. Nikole i Djeda Božićnjaka, a velik broj žena rekao je da one djeci nikad nisu lagale. Ja Lukasu nikad ne lažem, što se nekih dnevnih stvari tiče. Uvijek kažem točno ono što se događa i gdje idem jer jednostavno mislim da je tako najbolje za njega. No je li najbolje za njega da ne vjeruje u ranije spomenute likove?
 


Ne znam točan odgovor, no to je čarolija koju mu ne želim uskratiti. Želim da zaista vjeruje da netko promatra jesi li bio dobar, da netko puni čizmicu sitnicama ili se spušta kroz dimnjak i donosi darove. Želim da kao moj suprug i ja dok smo bili maleni, mašta o tome kako izgleda sv. Nikola, koliko je visok, kakav osmijeh ima, i kako stigne voditi računa o baš svakom djetetu na svijetu. Ne mislim da će, jednoga dana kad mu kažemo istinu, biti jako razočaran. Ja nisam bila. Ako me bude pitao zašto smo mu lagali, reći ću mu da to svi roditelji svijeta imaju dogovor da djeci uljepšaju djetinjstvo, a da je i on sad već dovoljno velik da nekome uljepša djetinjstvo i gleda tu radost. I onda ćemo zajedno idućih nekoliko godina gledati Lotu kako se veseli.

Prvi blagdan sv. Nikole koji je bio nakon mog velikog saznanja, ipak mi je bio jako veseo. Ujutro sam se probudila i sjećam se da nisam uopće gledala u prozor jer nisam ništa očekivala, no nešto mi je odvuklo pogled i vidjela sam svoju čizmicu s poklonima. Znala sam da je to od roditelja i bilo mi je jako drago da su nam nešto ostavili.
 


Kad sam uselila u stan sa svojim sadašnjim mužem, htjela sam ga iznenaditi i vidjeti njegovu reakciju na poklon u čizmici. On voli male čokoladice koje nosi u aktovci na posao, a ja sam do dugo u noć čekala da zaspi snom pravednika, kako bih izvukla njegovu Timberlandicu i uz što manje šumova stavila je na prozor i napunila je slatkišima. Ujutro kad se probudio rekla sam da sam vidjela da je njemu došao sveti Nikola, a on me zbunjeno pogledao, u stilu što to pričam. No, kad je vidio svoju čizmicu punu slatkih zamotuljaka, bez obzira na bilo kakvu istinu, razvukao je osmijeh od uha do uha. I upravo taj osmijeh želim vidjeti idućih nekoliko godina na licima svoje djece.

Nije poanta u skupim poklonima, poanta je u dobrom osjećaju. I hrpi čokolade i slatkim musavim dječjim osmijesima. A mi smo se ove godine za naš mali musavi osmijeh (i pokoju igračkicu) pobrinuli u Lidlu jer ooooobožavamo njihove slatkiše!  

SHARE:
OBITELJ & ODGOJ 0 Replies to “Djeca i blagdanska čarolija”