December 15, 2020

Selidba s djecom? Good luck with that.

Ja sam sigurna da nikad niti jedna osoba na svijetu nije rekla: selidba s djecom je piece of cake.

Znate kad bih se eventualno mogla složiti s time? Da imam recimo 50 godina i djecu od 25 koja su spremna na fizički rad i ravnopravno sudjeluju u selidbi. 

Mi još zapravo nismo ni krenuli, a sluđeni smo. Od toga da ‘samo nešto želimo ići pogledati u Ikeu’ do toga da se nakon 25 minuta na pasmater vraćamo doma jer su klinci toliko cendravi da jednostavno nemamo živaca ni volje prolaziti kroz tu kalvariju. Ponukani iskustvom u Elgradu kad su skoro srušili 20 vrata odjednom, bolje da ih skrivamo unutar četiri zida.

Naš trenutni status je da čekamo da nam svi ugradbeni ormari budu gotovi i da onda polako prebacimo stvari. U tom periodu, do kraja kolovoza, trebali bismo odraditi i godišnji (nadamo se da će u tom periodu biti montaža) i izdržati vodene kozice ako ih djeca dobiju, jer eto – baš sad su se pojavile u vrtiću. U najgore vrijeme, ako mene pitate. Molimo nebesa da ih ne dobiju sad. U listopadu bi, recimo, bilo okej.


Veći dio tereta oko selidbe na sebe je trenutno preuzeo muž. Dakle – krediti, dozvole, ponude, dobavljači, sve je to na njemu. Na meni je trenutno Pinterest i surfanje po Emmezeti i Ikei. Ali, ako mene pitate, on je trenutno taj koji je u malo boljoj poziciji.

Znate ono kad kaže: ‘sutra ujutro prije posla imam sastanak s investitorom, morat ću ranije na posao’. To u prijevodu znači: ‘imaš dvoje ultra cendrave djece ujutro za spakirati i odvesti svakog u svoj vrtić, a znaš da ujutro bježe ispod stola, mlataraju nogama jer se ne žele odjenuti, vrište jer ne žele prati zube i bacaju se po asfaltu ispred auta jer nismo ponijeli pikado u vrtić’. Da, taj predivan, lakši, dio je na meni. Na poslu imamo ‘portirka’. To je automat na kojem se prijavljujemo i odjavljujemo pri dolasku i odlasku s posla. Veselim se razgovoru s nadređenima na kraju mjeseca kad vide da ujutro nisam mogla doći u 8, nego u 8.14h primjerice.

Ima moj muž i fizičke poslove, npr. montiranje police u novom stanu. Dok on umire u težačkim mukama postavljanja police uz pivo iz limenke, moji toddleri se deru doma satima jer ‘diiiiii je tataaaaaaa JAAAAAA BIIIII TATUUUUU’. Brate mili, vrati se doma, ja ću izbušiti rupe na fucking zidu.

A sad stvarno – užasno se veselim svom novom stanu; veseli me uređenje, detalji, neki novi početak. Veseli me nova kuhinja i indukcijska ploča koju ću prebrisati u jednom potezu. Veseli me piroliza na pećnici. Veseli me dodatna mala kupaonica jer to znači da ću se ipak moći ponekad otuširati u miru, bez da jedno dijete kaka pored na wc-u.

Naporno je, ljudi moji dragi, a još nismo ni krenuli kako spada. Ali, optimist u meni zna da ćemo i to riješiti. Ako smo riješili jednu selidbu u 36+6 tt, neprospavane noći x2 s malim bebama, tjedan dana intenzivne njege s bebom od mjesec dana i smrtnim slučajem u obitelji u isto vrijeme, preživjet ćemo i selidbu.

Kažu da su smrt člana obitelji, rastava braka i selidba najstresniji trenuci u životu. Kod rastave još nismo, ali ako se ovako nastavimo boriti oko boje barskih stolica, i te papire ćemo uskoro potpisati.

Šalu na stranu, ovaj post nema konkretnih savjeta i neku pametnu poantu, samo želim svim mamama koje sele reći – znam kroz što prolazite. Niste same.

I mali savjet svima koji imaju djecu, a planiraju se seliti – prvo kupite hladnjak za vina. Trebat će vam. 😉  

Pusa, 

Petra 

SHARE:
DOM & UREĐENJE 0 Replies to “Selidba s djecom? Good luck with that.”